Veselin Andrić iz Miljevine kod Foče već godinama živi u Švedskoj, ali kaže da mu materijalna sigurnost koju je tamo stekao ne može nadoknaditi ono što mu najviše nedostaje – kontakt s djecom. Tvrdi da ih već osam godina nije vidio i da danas ne zna gdje žive niti kako izgleda njihov svakodnevni život.
Svoju životnu priču Andrić je ispričao pred kamerama produkcije 1Minut tokom posjete rodnoj Miljevini. Njegovo svjedočenje obuhvata odrastanje u Bosni i Hercegovini, preseljenje u Švedsku, brak, rođenje djece, razvod i višegodišnji pokušaj da ponovo uspostavi kontakt s njima.
Važno je naglasiti da su informacije o porodičnom odnosu, razvodu i kontaktu s djecom u ovom tekstu Andrićevi navodi i njegovo viđenje događaja. Za tvrdnje o drugoj strani nema javno dostupne nezavisne potvrde u izvorima koje smo provjerili.
Povratak u Miljevinu
Andrić je rođen 1980. godine u Foči, a odrastao je u Miljevini. Povratak u rodni kraj, kaže, uvijek u njemu budi uspomene na djetinjstvo i porodicu.
Svoje odrastanje opisuje kao skromno, ali ispunjeno porodicom, prijateljima i komšijama. Upravo zbog toga, kaže, želio je da njegova djeca jednog dana upoznaju mjesto iz kojeg potiče.
Poslijeratne godine, prema njegovom svjedočenju, nisu bile jednostavne. Radio je različite poslove, među kojima navodi posao konobara i zaštitara.
Posebno mjesto u njegovom životu imao je sport. Inspirisan bodibilderom Petrom Čelikom, u porodičnoj kući napravio je improvizovanu teretanu.
Kaže da je želio ponuditi mladima iz svog kraja prostor za trening i druženje, smatrajući sport jednim od načina da se klone alkohola, droge i drugih poroka.
Ljubav počela preko interneta
Krajem 2009. godine njegov život dobio je novi smjer.
Andrić tvrdi da je putem Facebooka upoznao djevojku porijeklom iz Bosne i Hercegovine koja je živjela u Göteborgu. Nakon nekoliko mjeseci dopisivanja odlučili su se upoznati uživo.
Prvi susret dogodio se u Sarajevu. Prema njegovom svjedočenju, veza je nakon toga postala ozbiljna, a naredni period obilježila su putovanja između Bosne i Hercegovine i Švedske.
Kako su razgovori o zajedničkoj budućnosti postajali ozbiljniji, pojavilo se i pitanje mjesta u kojem će zasnovati porodicu.
Preseljenje u Švedsku
Andrić kaže da u početku nije bio uvjeren da želi trajno živjeti u Švedskoj.
Rodni kraj i život koji je tamo poznavao bili su mu važni, dok je švedsko društvo doživljavao kao drugačije i udaljenije od sredine u kojoj je odrastao.
Prema njegovim riječima, supruga je smatrala da bi Švedska bila bolje mjesto za njihovu buduću porodicu, posebno zbog sigurnosti, školovanja i životnih uslova za djecu.
Na kraju je prihvatio preseljenje.
Prije odlaska u Švedsku vjenčali su se, a potom započeli zajednički život u Göteborgu.
Rođenje djece promijenilo mu život
Andrić početak života u Švedskoj opisuje kao period sreće. Pronašao je posao, a ubrzo su saznali da očekuju dijete.
Rođenje kćerke Julije opisuje kao jedan od najvažnijih trenutaka svog života.
Kasnije su dobili i sina, a Andrić kaže da mu je porodica postala centar života.
Međutim, upravo nakon rođenja prvog djeteta, prema njegovom svjedočenju, dogodio se razgovor koji će godinama kasnije početi drugačije posmatrati.
Tvrdnja o donaciji sperme
Andrić tvrdi da mu je supruga nakon izlaska iz porodilišta rekla da je još prije nego što su se upoznali štedjela novac za postupak donacije sperme u Danskoj jer je željela postati majka.
Prema njegovim riječima, tada toj izjavi nije pridavao veliki značaj.
Tek nakon razvoda i razgovora s advokatom, kaže, počeo je razmišljati o tome šta je ta rečenica mogla značiti za njegovu tadašnju porodičnu situaciju.
U svojoj ispovijesti ne predstavlja medicinsku dokumentaciju niti nezavisnu potvrdu koja bi dokazala njegovu interpretaciju tog razgovora. Zbog toga se tvrdnja o tome da je bio „iskorišten kao donator sperme“ mora posmatrati upravo kao njegova interpretacija događaja, a ne kao utvrđena činjenica.
Nakon razvoda počela borba za kontakt s djecom
Prema Andrićevim navodima, problemi u braku postajali su sve ozbiljniji, nakon čega je došlo do razvoda.
U kasnijoj fazi, kako tvrdi, izgubio je mogućnost redovnog kontakta s djecom.
U drugom dijelu svoje ispovijesti govori detaljnije o događajima koji su uslijedili nakon razvoda, uključujući stambeno pitanje, pravne postupke i pokušaje da ostvari kontakt s djecom.
Slični navodi objavljeni su i u drugim medijima koji su prenijeli njegovu ispovijest.
„Ne znam ni gdje su ni kako žive“
Najbolniji dio njegove priče odnosi se upravo na djecu.
Andrić tvrdi da ih već osam godina nije vidio. Kaže da ne zna u koju školu idu, kako danas izgledaju niti kako izgleda njihov svakodnevni život.
Za roditelja, ističe, takva situacija predstavlja posebno težak gubitak.
Istovremeno, važno je razlikovati njegovu ličnu ispovijest od činjenica koje bi bile potvrđene sudskim dokumentima ili izjavama druge strane. U dostupnim izvorima koje smo provjerili nema dovoljno nezavisnih podataka da bi se utvrdilo šta se tačno događalo u porodičnim i pravnim postupcima.
Priča koja još nije završena
Andrić danas, prema vlastitim riječima, ima riješeno stambeno pitanje i penziju, ali smatra da nijedna materijalna sigurnost ne može nadomjestiti izgubljeni kontakt s djecom.
Njegova priča otvara i šire pitanje o tome koliko razvod, dugotrajni sudski postupci i prekid roditeljskog kontakta mogu utjecati na porodice.
Istovremeno, ovakve priče zahtijevaju oprez u javnom prostoru. Kada postoji samo jedna strana priče, posebno kada se iznose ozbiljne tvrdnje o bivšem partneru i porodičnim odnosima, čitaocu treba jasno staviti do znanja šta je potvrđena činjenica, a šta lični navod učesnika.
Veselin Andrić svoju priču danas opisuje kao višegodišnju borbu za ono što mu je najvažnije – mogućnost da ponovo bude dio života svoje djece. Njegovo svjedočenje ostavlja brojna otvorena pitanja, ali i pokazuje koliko složeni mogu postati porodični odnosi nakon razvoda, posebno kada se u njih uključe dugotrajni pravni postupci i prekid kontakta između roditelja i djece.
Napomena: Navodi o porodičnim odnosima, razvodu, kontaktu s djecom i donaciji sperme predstavljaju tvrdnje Veselina Andrića iz njegove javne ispovijesti. U tekstu nisu predstavljeni kao pravosnažno utvrđene činjenice.
