Kada su prije osam godina odlučili zasaditi indijansku bananu u okolini Koprivnice, mnogima je njihova ideja izgledala neobično. Danas porodica Mađerić iz prigradskog naselja Reka ima plantaže s više od 1.600 stabala i već prije početka berbe prodaje veliki dio očekivanog roda.
Kristinko Mađerić prisjetio se kako je cijela priča počela gotovo slučajno. Prve dvije sadnice posadio je u dvorištu kako bi provjerio može li ova egzotična voćka uspijevati na području Podravine.
Kada se uvjerio da su uslovi odgovarajući, odlučio je napraviti mnogo veći korak.
„Prvo sam u dvorištu posadio dvije sadnice i kad sam se uvjerio da su pogodne i za naše područje, bez imalo dvoumljenja odlučio sam da podignem plantažu“, rekao je Mađerić za Podravski list.
Danas na njegovoj plantaži ima 860 stabala, dok je njegov sin Mišel odlučio nastaviti porodičnu priču i ove godine posaditi dodatnih 760 sadnica.
Početak nije bio jednostavan
Porodica se tokom razvoja plantaže susrela i s problemima. Posebno velike štete u jednom periodu pravile su voluharice, zbog čega je Kristinko čak razmišljao da odustane od cijele ideje.
Ipak, uz pomoć supruge Renate pronašli su rješenje.
„Već sam bio na rubu živaca i razmišljao da dignem ruke od svega, ali sam onda našao rješenje. Tu je ključnu ulogu odigrala supruga Renata koja je rekla da nema odustajanja“, ispričao je.
Problem s voluharicama riješili su frezanjem zemljišta, nakon čega više nisu imali veće probleme s tim glodarima.
Za podizanje plantaže s 860 stabala bilo je potrebno značajno ulaganje, koje Mađerić poredi s troškom izgradnje kuće. Kako bi smanjio troškove, odlučio se za uzgoj iz sjemena.
Na prvi pravi rod čekali godinama
Indijanska banana ne donosi ozbiljan prinos odmah. Prema iskustvu porodice Mađerić, za ulazak u rod potrebno je oko pet godina, dok ozbiljnije berbe počinju otprilike od sedme godine.
Mađerići svoj uzgoj opisuju kao ekološki, navodeći da na plantaži nema potrebe za tretiranjem protiv štetočina koje bi značajno ugrožavale biljke.
Zanimljiv je i način oprašivanja. Za razliku od brojnih voćnih vrsta kod kojih ključnu ulogu imaju pčele, cvjetove indijanske banane, prema Mađerićevim riječima, oprašuju muhe. Tome doprinosi karakterističan miris cvijeta koji podsjeća na pokvareno meso.
Svako stablo dobilo svoje ime
Mađerići su svoju plantažu dodatno učinili neobičnom tako što su stablima počeli davati imena i pratiti njihove prinose.
Za označavanje stabala i evidenciju zadužen je sin Mišel, koji je uveo i QR kodove.
Stabla nose domaća ženska imena poput Štefice i Ružice, a jedno je dobilo ime po Kristinkovoj supruzi Renati.
Porodica se na račun toga zna i našaliti jer, kako je Kristinko rekao, upravo stablo nazvano po supruzi daje nešto gorče plodove.
Napravili vlastiti brend i prodaju prije berbe
Mišel Mađerić preuzeo je dio poslova vezanih za marketing i prodaju, a porodični posao dobio je i vlastiti brend – „Inbanana“.
Potražnja za plodovima, prema njegovim riječima, toliko je dobra da kupci naručuju voće prije same berbe.
„Prodaja ide dobro i imamo sad već svoj brend ‘Inbanana’, i prije same berbe primamo narudžbine kako bismo bili sigurni da ćemo sve što uberemo plasirati na tržište“, kazao je Mišel.
Najveći broj kupaca dolazi iz Zagreba i s područja Jadrana, dok je interes u samoj Podravini još uvijek znatno manji.
Kako ne postoji organizovan otkup na veliko, porodica se oslanja na vlastitu prodaju.
Mišel navodi da već imaju narudžbe za većinu očekivanog roda, a cijena u ovoj sezoni iznosi 7,8 eura po kilogramu. Prema njegovim riječima, to ih svrstava među povoljnije proizvođače indijanske banane u Hrvatskoj.
Planiraju i proizvode od indijanske banane
Porodica ne želi stati samo na prodaji svježeg voća. U planu je proširenje ponude različitim proizvodima od indijanske banane.
Jedan od projekata koji su već dogovorili jeste proizvodnja rakije od ovog voća, za koju bi trebali sarađivati s proizvođačem iz Virovitice.
Mišel je govorio i o nutritivnim svojstvima indijanske banane, navodeći da je riječ o voću bogatom različitim hranjivim sastojcima. Pritom je naglasio da je, kao i kod drugih namirnica, važna umjerenost u konzumaciji.
Najveći problem je nedostatak poticaja
Iako su uspjeli razviti vlastitu proizvodnju i pronaći kupce, Mađerići i dalje nailaze na jedan veliki problem – za uzgoj indijanske banane ne mogu ostvariti uobičajene poticaje.
Razlog je to što ova voćna vrsta nije među tradicionalnim poljoprivrednim kulturama u Hrvatskoj.
„Nažalost, to je naša realnost. Svi oni koji žele da probaju nešto novo ne nailaze na podršku države i lokalne zajednice“, rekao je Mišel.
Uprkos tome, porodica ne odustaje od svoje ideje. Nakon početka s dvije sadnice, uspjeli su razviti proizvodnju na više od 1.600 stabala, izgraditi vlastiti brend i pronaći tržište za voće koje je prije nekoliko godina u njihovom kraju bilo gotovo potpuna nepoznanica.
Njihova priča pokazuje kako se i neobična poljoprivredna ideja, uz godine rada, ulaganja i pronalazak tržišta, može pretvoriti u porodični posao.
Izvor: Podravski list
