Poznati sarajevski efendija Muhamed Velić emotivno se oprostio od legende bh. narodne muzike, Halida Bešlića, koji je preminuo danas u 71. godini nakon kratke i teške bolesti.
Efendija Velić u svojoj objavi ističe Halidovu dobrotu i humanost:
– Žao mi je Halida, Allah da mu se smiluje i grijehe oprosti. Amin. Voljela ga je raja, a i on nju. Mnogo je ljudi pomogao, mnogo sirotinje, davao je i za džamije, a posebno za svoju u Knežini na Romaniji.
Velić je dodao da će Halid biti pamćen po velikim hitovima, prepoznatljivom glasu i velikom srcu:
– Pamtit ćemo ga po njegovom glasu, u čijem se rasponu razlijegala Bosna i odjekivala sva njena dobrota i ljepota. A, Boga mi, i po njegovom velikom bosanskom srcu.
Halid Bešlić rođen je 20. novembra 1953. godine u Knežini kod Sokoca. Njegova muzička karijera obilježila je scenu bivše Jugoslavije i šire, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima generacija. Bešlić je hospitaliziran krajem augusta na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, gdje se borio s teškom bolešću.
Od Halida se oprostio i Elmedin Konaković – Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine
Ne znam koliko sam puta u životu da bih se pravio važan rekao da poznajem Halida, da smo bliski i da smo rod.
To je kod nas u raji bilo statusno i identitetsko pitanje.
Ne postoje vrata koja se na pomen njegovog imena nisu otvarala.
Ne postoji niko koga je uvrijedio ili povrijedio, a mnogo je onih koje je usrećio i obradovao, ne samo svojim pjesmama.
Harun mi je pričao kako ga je policajac pustio nakon nekog prekršaja kad je saznao da je dobar sa Halidom i kad je u gepeku vidio Halidove cd-ove.
Čenga Senad bi često obradovao prijatelje kojima bi nazvao Halida da im nešto na telefon otpjeva, a svaki put bi otpjevao, nikad nije odbio i tako još desetine ličnih anegdota ljudi koje poznajem o Halidovoj dobroti, skoro da svaka osoba iz naše raje ima neku anegdotu sa Halidom koju često ispriča jer je poznavati Halida bila privilegija, statusno i identitetsko pitanje.
Mnogo naših prijatelja ja svjedočilo da je nebrojeno puta pomogao ljude u potrebi materijalno, da je na svakoj akciji učestvovao humanitarno.
O tome kakav je pjevač bio bilo bi viška pisati.
Iz Vrabaca, od Vrabaca, Knežak izvor, Knežina, naša Romanija.
Kad god se sretnemo ovako stvari poredamo.
Tako smo i zadnji put kad smo se vidjeli na koncertu u Dubai-u.
Kaže kad je izlazio: “Snimaš ha?”
Nisam ni pomislio da ga zadnji put snimam, komentarisali smo tad kako ga dugo nismo na sceni vidjeli energičnijeg, a eto, snimao sam ga zadnji put.
Plemenita duša, dobri čovjek, vrhunski pjevač, Halid.
Oprašta se cijeli region danas od njega, a mi mu dugujemo mnogo.
Teta Sejdi, Dini, Dininoj supruzi i djeci da dragi Bog podari sabur, a rahmet duši plemenitom čovjeku koji je našao mjesto u srcima svih normalnih ljudi.
Prazno je već majstore bez tebe, al’ pamtićemo te cijelog života.
