Dragan Stojković-Bosanac podijelio je emotivne detalje svog posljednjeg razgovora sa legendom narodne muzike Halidom Bešlićem. Iako je Bešlić bio svjestan svoje teške dijagnoze – rak jetre, razgovor je bio ispunjen pozitivom i životnom energijom.

Stojković-Bosanac je istakao da je Halid čak i pred bolest bio pun radosti i duha, te da je tokom posljednjeg kontakta djelovao kao da nije bolestan:

„Rekao mi je: ‘Jarane, imam kancer jetre, ali biće sve super’. Nije imao ton čovjeka koji pati, bio je vedar, šalili smo se, a ipak je znao ozbiljnost situacije.“

On je podsjetio i na rane dane njihove saradnje u muzici, kada su zajedno radili na prvom albumu Halida Bešlića, koji je donio niz hitova poput Diamante, te istakao Halidovu širinu duha i pozitivnu energiju, čak i u teškim momentima.

Stojković-Bosanac je dodao da je Halid bio osoba koja je uvijek širila vedrinu i nikad se nikome nije zamjerila, čak ni kada bi ga zadesila „žuta minuta“. Njihove uspomene odražavaju toplinu i ljudskost pjevača koji je ostavio neizbrisiv trag u muzici i srcima fanova prenose Dnevne Vijesti.

Vlado, prijatelj Halida Bešlića 65 godina, u suzama otkrio uzrok smrti: „E moj Halide… Narod te PREVIŠE volio!“

Vlado Pejić, prijatelj i dugogodišnji vozač Halida Bešlića, prisjetio se kroz suze svog najboljeg druga u večerašnjem specijalnom izdanju FACE TO FACE sa Senadom Hadžifejzovićem. „To je najpošteniji čovjek kojeg sam ja upoznao na svijetu. Njemu ne treba ni advokat ni notar. Ako vam je rekao nešto, smatrajte da je završeno. Uvijek je sve ispoštovao, vjerovao je u život i bio jak i stabilan. Nije se bojao smrti“, prisjetio se Pejić.

Prijateljstvo koje je trajalo više od 65 godina bilo je duboko i posebno. „Na pumpi je pustara; niko ne svraća. On je bio kao pčela matica. Oko njega se sve savijalo. Imamo šta imamo, a to je da ga nema… nije pošteno, nimalo! Uh…“ dodao je kroz suze.

Pejić se prisjetio i Halidovih svakodnevnih rituala: „Volio je noćni način života, ustajao oko 11 sati. U kolima je jeo bijeli luk, uvijek ga držao u kaseti zajedno sa vodom. Onda bismo išli na posao ili na benzinsku, to mu je bila oaza.“

Osim svakodnevnih običaja, Pejić se prisjetio i Halidove ljubavi prema Knežini i mjestima gdje je čuvao krave: „Gore je i stara kuća; pored kuće kruška koju njegov otac nije mogao izmjeriti koliko je stara. Zadnjih trideset godina spavao je u vunenim čarapama. Prvo se spakuju čarape i luk, i onda kreće put.“

Pejić je istakao i Halidov profesionalizam: „Njegov bend je 25 godina s njim, nije ih mijenjao. Hrvatsku je poklopio totalno. Gdje Halid pjeva, tamo je kao popis stanovništva. Niko ne može ni blizu da priđe njegovoj posjeti.“

Suza i nostalgija prisutni su kod svih koji su poznavali Halida Bešlića, a Vlado Pejić kroz svoje emotivne riječi podsjetio je publiku na veličinu čovjeka i umjetnika koji je spajao generacije i širio ljubav.