Denis iz Novog Travnika ispričao je kako je odrastao “između tri zastave”, nosio tuđe etikete, radio u Oružanim snagama, otišao u Austriju, otvorio kafić, preživio pritiske i reket, a danas mir gradi u poslu i porodici—uz poruku da se čovjek mjeri po djelima, ne po nacionalnoj etiketi.
Kad te drugi imenuju, a ti tražiš sebe
Nakon rata, u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine, djeca su odrastala uz zidove koje nisu gradila—zidove predrasuda, etiketa i sumnji. Denis iz Novog Travnika pripada toj generaciji. Dok su se ulične šale i tinejdžerske avanture smjenjivale sa školom, sportom i snovima, svakodnevica je ipak nosila teret “ko si ti?”.
U ovoj ispovijesti Denis govori kako je odrastao u podijeljenom gradu, služio u Oružanim snagama BiH, odselio u Austriju, radio u restoraterstvu i industriji, otvorio kafić, gledao kako organizovani kriminal pokušava reketirati i kako se odbranio bez da ugrozi druge. Danas poručuje: “Čovjeka ne određuje etiketa, nego odgovornost i rad.”
Djetinjstvo između gornjeg i donjeg grada
Novi Travnik, grad koji mnogi doživljavaju kao simbol podijeljene svakodnevice, obilježio je Denisovo djetinjstvo. Majka profesorica jezika predavala je i u “gornjem” i u “donjem” dijelu; Denis je prijatelje imao “s obje strane”. Ipak, tranzicijske godine znale su biti surove: rodni list, prezime, dijalekt—sitnice koje su mu preko noći mijenjale etiketu.
“Bio sam i ‘ovo’ i ‘ono’—zavisi ko pita i gdje se zatekneš”, prepričava. Danas, s odmakom, ne traži opravdanja ni krivce, nego razumijevanje konteksta: svako je nekako ranjen i učeći živjeti dalje.
Škola, sport i prvi izbori
Denis je bio “momak od akcije”: sport, biciklizam, radoznalost prema svemu ekstremnom (u granicama razuma). Upisuje gimnaziju u Travniku, “flertuje” sa idejom vojnog pilota u Zagrebu, ali život ga vraća u realnost: “Mašta je jedno, sistem je drugo.” U zemlji u kojoj su poslovi često raspoređivani po ključu, Denis vidi da talent i rad nisu uvijek dovoljni—ali nikad ne odustaje.
Oružane snage BiH: Ponos i trezvenje
U vojsku ulazi s poletom i ponosom. Nakon početnog zanosnog patriotizma, stiže trezvenje: nedostatak opreme, goriva, planiranja—velike ambicije, mala sredstva. Pet godina u uniformi ostavilo je i ponos i gorak talog. “Na kraju pamtiš dobro”, kaže, ali i priznaje: institucije su jake onoliko koliko su jaki ljudi i resursi.
Automobili i “zelena mamba”: Adrenalin koji odgaja
Kao većina mladića te generacije, Denis se zaljubio u tuning kulturu—od “Fast & Furious” estetike do Golfa 3 i kasnije Alpine E39. Jedna novogodišnja vožnja mogla je završiti tragedijom: pri velikoj brzini izbjegava frontalni sudar, auto se prevrće i udara u fiksnu kameru. Na svu sreću, niko nije nastradao. Mediji su naslovima “zveckali” velikim ciframa, ali sudbina ga je opomenula bez fatalnog ishoda. Danas njegova poruka mladima glasi: “Ne kombinujte brzinu i alkohol—u sekundi sve nestane.”
Zašto Austrija: Između posla, zakona i osjećaja “stranca”
Nakon vojske stiže zamor i potreba za novim početkom. Austrija je “blizu, a dovoljno daleko”: može se doći kući za dan, a opet pruža šansu da se počne iznova. Denis prvo radi kao konobar (da “ispegla” jezik), zatim dobija posao u BMW-u, gdje je i danas. Uz posao otvara i mali garažni hobi: lakiranje, restauracija, limarija—“da se pobjegne u mir i zamasti ruke”.
Kafić u Austriji: Od kulturnog projekta do sudara sa realnošću
Denis je nekoliko godina vodio kafić s idejom kulture—stara muzika, ex-YU rock, porodična atmosfera. Realnost ugostiteljstva ga je brzo prizvala: ljudi neće program, hoće navike. Rotacije osoblja, zahtjevi gostiju, pritisci… A onda najteži test: pokušaj reketiranja.
Reket: kako je rekao “ne” i ostao uspravan
Preko telefona stižu “ponude” i “prijateljski savjeti”. Denis odbija dati “zaštitu”, pojačava saradnju s vlastima i poduzima mjere sigurnosti (zakonito, bez da ugrozi druge). Poruka je jasna: “Ne diraj moje dijete, moju kuću i moj hljeb.”
Nakon nekoliko pokušaja—tišina. Niko se više ne pojavljuje. Pravovremen otpor, hladna glava i zakon pokazali su se najboljim štitom.
Urednička napomena (AdSense-friendly): Ovaj tekst ne romantizira nasilje niti poziva na sukob. Reket i pritisci su krivična djela; u stvarnim situacijama odmah kontaktirajte policiju i tražite pravnu pomoć.
Porodica i korijeni: Kad si i ovdje i tamo
Godine rada donijele su stabilnost i porodicu. Denis priznaje: “Austrija te malo smiri, ali karakter ostane.” I dalje voli brzinu, ali odgovorno; voli društvo, ali zna granicu. O budućnosti kaže iskreno: ne zna da li će penziju dočekati tamo ili ovdje—korijeni vuku, a život teče.
Lekcije sa puta: Šta ostaje poslije etiketa
-
Identitet nije etiketa. Čovjek je ono što radi: radi, plaća porez, pomaže, ne povređuje.
-
Zakon je saveznik, ne neprijatelj. Reket i pritisci se rješavaju institucionalno i uz hladnu glavu.
-
Alkohol i volan ne idu zajedno. Jedna pogrešna odluka može zauvek promijeniti živote.
-
Rad je najjača preporuka. Od konobara do industrije, od garaže do radionice—traži se mjesto pod suncem.
-
Mostovi su jači od zidova. Prijatelji “s obje strane” vrijede više od bilo kakve etikete.
Mini-vodič: Ako se suočite s reketom ili prijetnjama
-
Ne pristajte. Svaki “dogovor” jača počinioca.
-
Odmah prijavite policiji. Sačuvajte poruke, brojeve, snimke nadzora ako postoje.
-
Pravna pomoć. Obratite se advokatu i lokalnim komorama/udruženjima ugostitelja ili poduzetnika.
-
Sigurnost bez eskalacije. Ojačajte zaštitu lokala/stana zakonskim sredstvima (alarm, rasvjeta, kamere) i koordinirajte s policijom.
-
Diskrecija i dokumentovanje. Bilježite datume, vremena i sadržaj prijetnji—papir trpi, a sud vjeruje tragovima.
Djelima se piše ko si
Denisova priča nije melodrama, nego inventory života: od pogrešnih skretanja do ispravnih odluka u pravom trenutku. Ako ga pitate šta je naučio, reći će isto što poručuje mlađima:
“Ne letite. Ne pijte pa vozite. Ne pristajte na reket. Radite i držite do sebe—etikete se skinu, obraz ostaje.”
Pogledajte video: